"Dnevno sam tovario sedam FAP-ova"

Djetinjstvo mu je bilo teško. Odrastao je u albanskoj porodici sa 17 braće i sestara kojima je pomagao, jer se on probio u svijetu muzike i oni su mogli da se oslone na njega. Bio je nesebičan i davao im je i šakom i kapom.

"Nikad nisam krio da sam Albanac. Ali, uvek sam isticao da sam poreklom iz Gusinja u Crnoj Gori. Jugoslovenski sam orijentisan".

Njegovi roditelji imali su 12 djece, pored kojih su odgajili i šest siročića, a pjevač je baš zbog toga, kako bi se prehranili svi oni, morao da počne da radi još dok je išao u osnovnu školu.

“Otac je došao u neke godine, ostario je, nas je puno bilo i nije mogao da nas othrani. Najstariji brat, koji je jedno vrijeme bio u Njemačkoj, on nas je jedno vrijeme dosta pomagao i hranio, ali i on se oženio i stvorio svoju porodicu i sasvim normalno je bilo da ima drugih obaveza. I onda sam ja bio taj koji je krenuo. Nisam se libio nikakvog posla, radio sam sve i svašta. Dođe kamion, ja istovarim, radim, poslije podne odem u školu i tako zaradim neki dinar da možemo da se prehranimo”, ispričao je Beki. 

"Moji roditelji su nepismeni, a mudri i čestiti ljudi. Napisao sam im posvetu u vidu pjesme, baš onako kako sam mnogo puta čuo iz njihovih usta:

"Budi pošten, budi dobar čovjek sine moj, čuvaj braću, sestre svoje, poštuj tuđi znoj". Tako je nastao i "Alipašin izvor", moja stihovana autobiografija. Stao sam ispred vode što izvire iz kamena, ide u rijeku i uliva se u jezero. Tom raju u kome sam odrastao posvetio sam pjesmu."

Iako su mnogi bili iznenađeni što je rano počeo da radi fizičke poslove i da na taj način zarađuje, on tvrdi da mu to nije bilo teško.

“Nije mi teško padalo, zato što smo naučeni odmalena. Odmalena sam pomagao i majci i ocu. Moja žena se čudila kako ja radim kućne poslove, jer ja sam to gledao od majke i ona nas je učila da ako oni nisu tu, mi treba da znamo da očistimo, da skuvamo, da budemo čisti. Ja i sad svoju garderobu slažem kao vojnik, mora sve da bude na svom mjestu”, kazao je Beki i dodao da mu nijedan posao nije bio stran:

“Sve sam radio, i građevinu, jedno vrijeme i u osnovnoj dok sam bio, pa poslije i u srednjoj. Najviše smo tovarili taj pijesak, šljunak, koji smo vadili iz rijeke, iz Grnčara. I ja sam tada, sa 14-15 godina, napravio rekord. Sedam FAP-ova sam mogao da natovarim dnevno sam. Za mene to nije bilo teško, još kad si mlad, brz, poletan. Guram kolica, nosim ciglu, ja pjevam. Ljudi su voljeli da me slušaju. Kad sam tovario šljunak, uvijek je bilo pauze i ja sam često pjevao. Ustajao sam uvijek u 4-5 sati, prvo sam vježbao, jer sam trenirao sam karate, gledajući slike, filmove. Uijvek sam trčao, bio sam u kondiciji. Ako prije podne idem u školu, popodne radim, i obrnuto, a uveče stignem da izađem sa društvom. Samo sam razmišljao ‘samo da završim školu i da steknem porodicu, samo da nešto uradim i da se zaposlim i da pomognem mojima’. Najviše sam razmišljao o sestrama, muškarci će se snaći, a one, ko zna”. 

Da je ključ uspješnog braka razumijevanje i kompromis ovaj bračni par dokazao je odavno. Ipak, ono što je mnogima privuklo pažnju je što pjevač ne krije da se i dan danas čuje sa bivšim ljubavima.

- Treba biti svjestan sa kim ulaziš u brak, jer ljudi se danas žene da bi se oženili! Ja sam danas sa svojim bivšim djevojkama dobar prijatelj, nikada nisam ostavio zatvorena vrata. Nismo mogli dalje ali smo prijatelji i žena i to ne zamera, kao ni ja njoj, pa imala je momke prije mene (smijeh) - istakao je Bekić.

Na vrh