Je li vrijeme za više kraćih raspusta?

Raspust predstavlja prekid nastave u jednoj ili između dvije školske godine.
19.01.2025 u 19:00
IMG 0673

Piše: Vedran Zubić p>

U kalendaru svake školske godine, koja počinje 1. septembra, nalaze se dva raspusta. Prvi je onaj koji obuhvata period od Nove godine i obuhvata veći dio mjeseca januara. Raspust nosi atribut „zimski“ i razdvaja dva polugodišta jedne školske godine. U okviru tih mjesec dana, osim ako nisu dobili neke oblike domaće zadaće (čitanje lektire, zadaci iz matematike i sl.), učenici se „odmaraju“ od školskih aktivnosti.

Interesantno je da se u suštini prekida nastavni proces jeden školske godine koji treba da ima kontinuirani tok. Učenici teško nakon odmora ove dužine mogu adekvatno krenuti u drugo polugodište. Praksa kaže da se određeni vremenski period, odnosno nastavni sati, moraju iskoristiti za ponavljanje rada na kraju prvog polugodišta. Učenicima treba određeni period za akomodaciju i povratak na „radnu temperaturu“.

Mnogo veći problem se dešava u periodu raspusta u ljetnom periodu godine. Nastavna godina se završava sredinom juna, a to znači da učenici imaju 75 do 80 dana do početka naredne školske godine. Evidentno je da učenici u ljetno doba ne „troše“ mnogo vremena na ponavljanje znanja, spoznaja i vještina iz protekle školske godine.

Sustav im je omogućio predug odmor od škole, a dolazak u septembru, kada počinje nova školska godina, predstavlja svojevrstan šok. Jasno je da ne možemo zamisliti da neki sportista, nakon dva mjeseca bez trenažnog procesa, uđe na teren i da svoj maksimum. Najviše što možemo očekivati od njega je da se ne povrijedi na terenu. Nakon dugotrajnog raspusta učenici imaju problem sa koncentracijom, dužinom nastavnog sata pa čak i sa osnovnom psihomotorikom korištenja olovke.

Ovdje je potreban duži period da bi se nastava vratila u idealno stanje. Iako se radi o novoj školskoj godini, kontinuitet rada je veoma bitan. Najveći problem imaju maturanti srednjih škola. Oni početkom maja završe nastavu u školi, a semestar na fakultetu im počinje tek u oktobru. U ovom slučaju učenici, koji postaju brucoši, imaju pauzu od pet mjeseci u svom obrazovanju.

Ovdje je upitno više stvari – od radnih navika do implementacije stečenog znanja. Ovaj slučaj se ne može ni komparirati sa sportistima jer je pet mjeseci predug period za ozbiljan trenažni proces. Sa druge strane, dok traje nastava, učenici pokažu određeni „zamor materijala“. Polugodišta traju četiri mjeseca (drugo je nekoliko dana duže) sa veoma malo nenastavnih dana.

Izuzev neradnog vikenda i nekih blagdana, učenici su permanentno u školi. Zamislite učenika, naprimjer, srednje škole koji ima šest nastavnih sati dnevno te provede kući cca dva sata učeći i radeći zadaću. On dvokratno radi puno radno vrijeme te se sigurno zasiti takve aktivnosti.

Idealno stanje bi bilo da raspusti traju kraće, ali da ih ima više u toku jedne školske godine. Na ovaj način bi se smanjio dugi prekid nastavnog djelovanja, ali bi se omogućio češći odmor učenicima. Najbolji primjer su raspusti u Njemačkoj. Datumi se razlikuju u saveznim državama zbog velikog broja stranih radnika koji bi napuštali državu u isto vrijeme. Postoji nekoliko „raspusta“ koji se razlikuju po dužini.

Ljetni raspust traje šest sedmica, a postoje i raspusti u periodu proljeća, Uskrsa, Božića, jeseni, a neke savezne države imaju i klasični zimski raspust. Njihova dužina se razlikuje od nekoliko dana do dvije sedmice. Ukupna dužina raspusta je 13 sedmica što je veoma blizu zbiru dana ljetnog i zimskog raspusta u Bosni i Hercegovini.

U Hrvatskoj postoji drugačiji sustav. Zimski raspust je podijeljen na dva dijela od kojih je drugi u posljednjoj sedmici februara. Postoji i proljetni odmor, a ljetni je ostao veoma dug.

Jedina promjena u Srbiji u odnosu na Bosnu i Hercegovinu je što postoji proljetni raspust, čiji period svake godine zavisi od Uskrsa po julijanskom kalendaru. Ukupan broj dana odmora (raspusta) je svugdje u regiji veći od stotinu. Nije problem njihova ukupna dužina nego raspored i pojedinačna dužina trajanja.